Usporedi.hr

Naime, poslovi koji donose neku dobit konstantno su imali  prednost pred nečim što radim iz ljubavi, kao što je Highlight. I tako dalje, da više ne kukam. Štoviše, ono što me tješi jest da sam usprkos krizi fotografrao naokolo, pa čak i snimio neke meni drage i dobre fotografje. Ako imate želje, možete posjetiti moj site na www.clandestineart.com. Molim da obratite posebnu pažnju na galeriju portreta s ovogodišnjeg SFeraKona, a i galerija crno-bijelih fotografja s Hvara mi sadrži barem jednu odličnu fotografju. Usput, nadam se da ćete primijetiti i ponešto promijenjeni dizajn. I da će vam se svidjeti. Meni se sviđa, što vjerojatno ne treba posebno napominjati.

A ovaj  put se neću zaletavati i obećavati da će se, recimo, idući  tjedan pojaviti novi broj Highlighta. Ipak, nadam se da  pauza neće biti ovoliko dugačka. Na kraju bih zahvalio HP-u Hrvatska na tome što mi je omogućio da se malo pozabavim njihovim printerom Z3200.

U ime zakona

Nedavno sam naletio na jedno europsko fotografsko natjecanje koje je tražilo fotografje ljudi. Imam ih par po disku, natjecanje je imalo zanimljive nagrade, pa sam se odlučio prijaviti. Kao što je to obično slučaj, bilo je teško odabrati koje fotografje odabrati.

No to nije bio problem. Nakon što sam uploadao fotke, site se srušio. Nemam  pojma jesu li dospjele tamo gdje su trebale dospjeti. Kako sam doznao, bilo je još onih koji su doživjeli  isto, s različitim browserima. Dakle, nije se radilo samo o meni.

No ni to nije bio problem. Problem je bilo ovo: nakon što se site srušio, pokušao sam naći neku kontakt adresu da provjerim što se dogodilo i jesu li se fotografje uploadale. Vrteći se po siteu, naletim ponovo na pravila natjecanja. Naravno,  preletio sam ih prije nego sam krenuo odabirati fotografje, ali mi je sada pažljivije čitanje otkrilo da traže  “pismeni pristanak svake osobe prikazane na prijavljenim fotografjama”. Meni je bilo smiješno kako Jeremy Clarkson drže harange protiv “države-dadilje” u seriji Top Gear, ali ovo je... ridikulozno. Očekuju li organizatori natjecanja da svaki fotograf sa sobom nosi snop formulara i trči za svakom osobom koju na ulici fotografra e ne bi li mu formular potpisali i tako dali svoj pristanak? Očekuju li oni stvarno da nađem nekoga koga sam fotografrao prije tri godine u Istanbulu – 20 milijuna  ljudi! – i nagovorim ga da mi potpiše pristanak?

U međuvremenu sam otkrio da je Europski sud za ljudska prava imao slučaj gdje su presudili da je privatnost prekršena samim snimanjem fotografje, prije bilo kakvog objavljivanja. No tu se radilo o bebi u bolnici (na engleskom), a ne o odraslim osobama u javnim prostorima. Kako bilo, Sud je zaključio da se Članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima te Direktiva 95/46/EC odnose i na sliku osobe.

Ako europski sudovi odluče direktivu strogo primjenjivati, svi mi fotografi koji volimo makar povremeno fotografrati po ulici možemo se obisiti, kako je govorila moja baka. Ne možemo učiniti ništa. Ulične fotografje više nema. Nema više javnih scena u dokumentarnim flmovima. Možda je čak i novinska fotografja u opasnosti. Moguće je da čak više nećete  moći fotografrati svoju obitelj u javnosti jer može biti  da vam treba pristanak osobe koja se slučajno našla u pozadini. Da ne spominjem paranoju i huškanje zbog  straha od pedofla i terorista.

Ako europski sudovi odluče direktivu strogo primjenjivati, za pedeset godina nitko neće znati kako je izgledao današnji svakodnevni život. Za razliku od nas koji znamo kako je izgledao prije pedeset godina. Mi imamo stare ulične fotografje. Oni neće imati ništa.

Nemojte obraćati pažnju na podrhtavanje tla. To se samo svi oni pokojni slavni ulični fotograf okreću u grobu. Jednostavno ne mogu shvatiti kako je donesena tako široka odluka.

Više o ovoj temi, kao i programima za obradu fotografije (Focal Point onOne i Bokeh, Bibble 5 Pro), te iskustvima sa Sony NEX-om i HP large format printerom pročitajte u nastavku na Highlight publikaciji.